3.

Cemu pisanje bloga ako me puca paranoja da ce biti pronadjen? Pa sve pisem u siframa? Naravno da nece biti pronadjen, u moru glupih i divnih blogova – zasto bi bas moj bio otkriven? Naletila sam ja jednom na blog koji je pisao o curi koju sam znala iz price moje dobre prijateljice. Glupost! Ipak,…

Nastavi čitanje →

Prijateljice

Čitam, već par puta, o raskidima veze. Ali, prijateljske. I nekako mi je tužnije to čitati nego prekid ljubavni. Ovaj ljubavni boli možda više, ali definitivno kraće. Barem kod mene. Ustvari, tako je nekad bilo. Prvi put kad sam se posvađala sa svojom najboljom prijateljicom – tada, … završile smo tako što smo se potukle….

Nastavi čitanje →

Jesen. Zvanično počinje za par dana. Volim jesen, ali me uvijek uhvati nekakva patetika. Sjećanja i sl. Vidim dječica već krenula u školu. Pa se ja sjetim škole. U petom razredu sam ujutro oblačila džemper i kad bih se vraćala umirala bih od vrućine. Dok ne shvatih … genijalnost 🙂 slojevitog oblačenja. Skineš džemper i…

Nastavi čitanje →

Lako me zbuniti, tek sada shvatih!

Nekad nisam svjesna mog izraza lica. I to mi je pravi problem,tada…nekad. Ali, kako često zaboravim da ponekad ipak pokažem na licu ono što sam htjela sakriti, ne muči me toliko. (nekad, ponekad, … ponavljam se.) Znam čitav dan provesti razmišljajući (onako podsvjesno) o nekim tuđim reakcijama. Verbalnim ili onako…koja je riječ za ne-verbalinim? Vjerovatno…

Nastavi čitanje →

Ne znam!

Napisah prve rečenice, ali sam ih izbrisala, jer najednom izgubih i živce i vrijeme…u pripremi toga. Samo ću napisati: Rječica – rječca NE se uz glagole piše ODVOJENO, osim u par izuzetaka, a u njima sigurno nije glagol ZNAM NE ZNAM se piše odvojeno! Morala sam. Toliko me to unervozi da skoro (99%) blogova odmah…

Nastavi čitanje →

Nije pola tri, ali skoro:) Na teveu ništa. Čekam poziv. Ovaj dolazi 100%! Kako ljudima kojima je logika naopaka objasniti da su u krivu? I kako zaboga očistiti disk, a da ništa ne brišem ili pržim?:(

Nastavi čitanje →

Nikad ne znam kad trebam šutjeti/šutiti…

Opet je pola tri. Ne volim tišinu. Nisam ni osoba od buke, ali mrzim kada se samo sat čuje u sobi. Povremeno se sjetim zahvaliti Ravnoteži na bučnim, “šumnim” kulerima. Ljudi oko mene postaju snobovi. Kako sam ubjeđena da ja nikad neću postati snob, idu mi na živce. Najednom se zgrožavaaaju na svaku sitnicu, na…

Nastavi čitanje →

Pola tri je.

Pola tri je. Ne znam zašto ne spavam. Ljuta sam. Mislila sam da će se razočarenja smanjiti ovih dana. Ništa. Sve jedan za drugim. Nastavljaju. Nema veze. Izbori se bliže. Glupani odbijaju glasati. Pravdaju se i misle da su pametni u svojoj gluposti. Ne nerviram se. Samo sam tužna. Ne zbog njih. Zbog moje djece….

Nastavi čitanje →